Kalabrijski grad Lokri, u prošlosti jedan od najznamenitijih gradova Velike Grčke, pod imenom Epizefirski Lokris, osnovan je 680.godine p.n.e. Grad oduševljava drevnim lokacijama  i  izrazito lijepim, čistim Jonskim morem. Od aprila prošle godine, hotel “Costa Blu”, smješten nekoliko kilometara izvan gradske jezgre, otvorio je vrata šahistima. Od 13-19.jula 2015. održan je već treći Međunarodni šahovski festival u ovom gradu. Nastupila su 22 igrača iz sedam zemalja (Italija, Crna Gora, Srbija, Rusija, Letonija, Hrvatska i Njemačka), uz učešće 4 velemajstora i 3 međunarodna majstora. Izgledalo je da će trijumfovati glavni favorit, njemački velemajstor ukrajinskog porijekla Arkadij Rotštejn. Međutim, dvadesetogodišnji italijanski majstor Antonio Varvaglione priređuje izneneđenje u posljednjem (9.) kolu,,savladavši Rotštejna u jednom ogranku Sicilijanke. Podijelio sam prvo i drugo mjesto, sa IM Gojkom Laketićem (Srbija), sa 6,5 poena, ali je trijumfovao Laketić,zbog boljeg buholc koeficijenta. Treće do šesto mjesto dijele VM Miroljub Lazić (Srbija),VM Rotštejn, IM Andrejs Strebkovs (Letonija) i Varvaglione sa 6 poena. Sedmo i osmo mjesto podijelili su hrvatski međunarodni majstor Milan Mrđa i ruski velemajstor Igor Naumkin sa 5,5 poena. Kalabrija je među 20 italijanskih pokrajina, jedna od najsiromašnijih, šteta što izrazite prirodne ljepote nisu praćene razvijenijom turističkom infrastrukturom. Na plaži nije bilo mnogo kupača, možda i zbog toga što je prilaz neprikladan. Odlazio sam zajedno sa Rotštejnom, morali smo preći preko izrazito prometne ceste, željezničkih tračnica, spustiti se klimavim daskama, pazeći da nas ne ubodu  kaktusi. Ipak, ostale su urezane slike galebova koji lete vrlo nisko iznad mora, mašu krilima, ali ne dodiruju površinu i  sjenovitih šuma uz obalu. Sa širokog balkona sobe 202 pružao se lijep pogled na  gusto zbijena stabla maslina, palme i nebrojene brežuljke. Sve te utiske zasjenjuje rijetko viđeno gostoprimstvo i ljubaznost Kalabreza.

Mali grad Akvi (Acqui) Terme, u provinciji Alesandria i pokrajini Pijemont organizovao je četvrti šahovski festival. Stari, otmjeni  “Grand Hotel Nuove Terme” ugostio je učesnike A i B turnira (20-27jul). Nije bilo jednostavno prebaciti se s jednog na drugi kraj Italije, i odmah nakon dolaska sjesti za šahovsku tablu. Lice i naličje italijanskih odiseja.  Na A turniru, igrali su šahisti iz devet zemalja (Italija, Engleska, Danska, Italija, Španija, Crna Gora, Srbija, Albanija, Švedska),a među 40 učesnika bila su tri velemajstora  i  tri međunarodna majstora. Pobijedio je,u velikom stilu, novosadski velemajstor Miroljub Lazić sa 7,5 poena iz 9 partija, zabilježivši tri  uzastopne pobjede u samom finišu. Drugo i treće mjesto podijelili su španski velemajstor Rio de Angelis i IM Gojko Laketić sa 7 poena. Ponovo sam sakupio 6,5 poena, što je ovog puta donijelo četvrto mjesto. Antonio Varvaglione takođe dobija tri partije u finišu i završava kao peti sa 6 poena. Gradovi se pamte po lijepim ulicama, trgovima, crkvama, spomenicima iz prohujalih vremena, ali često i po ljudima. Šef sale u hotelu je naš čovjek, Makedonac iz Kočana. Već trideset godina je pečalbar, ranije je boravio u Beču (tamo je bilo najbolje) i Cirihu,a već 14 godina živi u ovom gradu. Miroljub Lazić i ja smo često prijateljski razgovarali s njim, donosio bi nam pun tanjir voća, kao  desert. Pedestih je godina i  razmišlja o definitivnom povratku kući. Dobro živi, tu mu je i porodica, ali ga sve češće drma nostalgija. “U mastiku suza kane”,rekao bi Balašević.

Grad Linjano Sabiadoro (Lignano Sabbiadoro) na obali Jadranskog mora, utonuo u nepreglednu borovu šumu, prvi put je ugostio šahovsku porodicu (1-8.avgust). Nalazi  se između Venecije i Trsta, samo dvadeset kilometara od nekadašnjeg šahovskog svetilišta, Kaorlea (Caorle). Pješčana plaža u Linjanu duga je osam kilometara, imaju veliko iskustvo u turizmu, pa ugoste 4000000 turista godišnje. Stanovali smo u jednom turističkom naselju, plaže su prostrane, ispunjene suncobranima i ležaljkama, široke čak stotinjak metara. Sve je uzalud, kad more nije lijepo,već plitko i relativno prljavo. Pomislio sam; slično je i u Kaorleu, jesmo li suviše dizali u nebesa taj živopisni grad? Ne želim rušiti vlastite uspomene, ipak je tamo vladala sjajna atmosfera, a  i  grad je ljepši.

Nastupilo je 40 učesnika iz deset zemalja (Filipini, Južnoafrička Republika, Holandija, Rusija, Ukrajina, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Francuska, Njemačka),uz učešće četiri velemajstora i tri međunarodna majstora. Startovao sam veoma dobro (4,5 iz 5) i  stigao do liderske pozicije. U posljednja četiri kola, prilično urušavam utisak, ispoljivši nemoć bijelim figurama protiv IM Predraga Bodiroge i  FM Nebojše Somborskog. Sve se moglo nadoknaditi eventualnom pobjedom crnim figurama u posljednjem kolu, protiv ukrajinskog međunarodnog majstora Ihora Nestera. Ukrajinski velemajstor Mihail Kazakov remizira protiv kolege po tituli Kenija Solomona, ne uspijevam ozbiljnije ugroziti Nestera, nakon remija, završavam kao vicešampion. Zapažen plasman, nesumnjivo, ali sam nakon pet kola već zamišljao kako mi stavljaju  “lovorov vijenac”.

Pobijedio je Kazakov sa sedam poena iz 9 partija, podijelio sam drugo do četvrto mjesto sa 6,5,sa FM Lorencom Lodićijem i Predragom Bodirogom. Najviše razloga za zadovoljstvo imao je petnaestogodišnji Lodići, najbolji italijanski junior ispod 16 godina, zbog osvajanja prve norme za međunarodnog majstora. Peto do sedmo mjesto podijelili su Keni Solomon, južnoafrički velemajstor, koji već godinama živi u Veneciji, Nebojša Somborski i  Ihor Nester sa 6 poena. Odigrao sam dvije lijepe partije, savladavši Solomona crnim figurama (Nimcoindijka) i Lodićia bijelim (Holandska).

Lijepa turneja koja  pomalo podsjeća na nekadašnja putovanja,kad smo “otkrivali” Italiju.

Velemajstor

Milan Draško