Vjerovatno ne postoji stanovnik Crne Gore, koje bar jednom, makar krajičkom oka, nije ”uhvatio”, antologijsku emisiju ”Tajne šaha” koju je uređivao najbolji šahista Crne Gore, svih vremena, Božidar Ivanović. Potezi i potezi, uz neponovljiv lirski komentar, stapali su se, u najbolje emisije o šahu na ovim prostorima. Popularni Bonja, uspio je da ukomponuje svoje šahovsko umijeće i liriku, koju je naslijedio od oca Aleksandra Lesa, po mom mišljenju najboljeg našeg liričara. Nažalost ove emisije više nema, ali zahvaljujući Bajku Stanojeviću, antologijske emisije velemajstora Ivanovića su dostupne putem servisa YouTube.

Božidar Ivanović, jednostavno je šampion. Erudita. Njegov neponovljivi duh, ovjekovječen je njegovim potezima, duhovitostima na 64 polja, ali i u brojnim anegdotama. Facebook profil velemajstora je prava adresa za sve zaljubljenike u šahovsku igru i dobar štos.

Igrao je godinama u samom vrhu, zavrijedio je mnoge titule, igrajući maestralne partije, koje krase mnoge šahovske knjige. Efektna matna kombinacija protiv Reševskog poznata je širom svijeta. Partije sa elitom, same po sebi predstavljaju vrijedno svjedočanstvo, kako za samog Božidara, tako i za šahovsku Crnu Goru. Ipak ono što je vrijednije, za priče i kontekst bilo koje priče, jeste njegovo drugovanje sa imenima poput Fišera, Talja i ostalih velikana drevne igre.

Božidar još nije ušao u vrtove boginje Kaise, kada je svijetom zavladao, sigurno najharizmatičniji šampion. Čudesni gusar iz Rige, Mihail Talj. Naš velemajstor Milan Draško javnosti je podario sjajan serijal tekstova, pod naslovom, ”Igraj Miša svoju igru”, koji toplo preporučujem, kao i film ”Žrtva kraljice”. Nakon fascinantne pobjede na Turniru kandidata u Jugoslaviji, 1959. godine, godinu dana kasnije Talj je porazio i Patrijarha sovjetske šahovske škole Mihaila Botvinika i zavladao šahovskim kraljevstvom. Iste godine, dijagnostikovana mu je bolest bubrega i saopšteno da mu je preostala jedna godina života. Samo uz pomoć volje i nesmotrenog entuzijazma uspio je da proživi još 40 godina, ispunjavajući ih nizom izuzetnih šahovskih uspjeha, neobjašnjivim neuspjesima, ljubavnim osvajanjima i po život opasnom igrom mačke i miša sa KGB-om.

Naredne godine vinule su našeg Božidara u probrano društvo svjetske šahovske elite. Drugovanje Bonje i Miše je bilo neminovnost. Neposredni Miša, uživao je u dobrom društvu, šireći duhovitost i energiju, koja i dan danas sija nad pločama sa 64 crno bijela polja. Otac jednog mladog crnogorskog šahiste, tokom turnira u Nikšiću, 1983. godine na nevještom ruskom upitao je Mišu šta misli o poziciji, koja je nastala, u Mišinoj partiji sa Timanom. Talj ga je pogledao, i elegantno odgovorio: Možemo mi i na srpskom pričati.
Tokom istog turnira, Talj je iskoristio slobodan dan i ”skoknuo” do Grahova, da odigra turnir sa mještanima. Talj je bio prvi i zavrijedio je par vunenih čarapa, sigurno jedan od najinteresantnijih poklona koje je zavrijedio svojim briljancijama u drevnoj igri.

Skadarlija je bila mjesto događanja jedne zanimljive anegdote. Miša i Bonja su uživali u društvu Petra Smederevca, dok je jedan od slikara potajno kibicovao Talja. Ugodno druženje i razgovor, prekinuo je pomenuti slikar, pokazavši Talju njegov portret, nudeći ga samom Talju po cijeni od 100 njemačkih maraka. Velemajstor Ivanović htio je da upita mladog slikara, da li zna ko je Talj, ali Mišina reakcija je bila brža. Uzeo je olovku, potpisao portret i odgovorio na ponudu, elegantno i taljevski. Sada vrijedi 500.

Bonja i Talj su odigrali meč 1988 godine, pa u prilog tome, možete pogledati i emisiju, i uvidjeti impresije učesnika tog meča, od prije više od trideset godina. Danilovgradski klub je nosio ime velikog šampiona, koji je ubilježio svoje ime, tik do boginje Kaise. Božidar Ivanović je delegirao sebe i Crnu Goru u to društvo.
Kontakti Božidara Ivanovića, njegov renome, drugovanje sa Taljem, Fišerom, doprinosili su promociji crnogorskog šaha, koju su podsticali agilni predsjednici Šahovskog saveza Crne Gore. Stariji šahisti će se sjećati mnogih i bolje govoriti o njima od mene, ali ću se ja osvrnuti na naša dva predsjednika koja sam lično upoznao. Profesor Blagoje Cerović, dugo godina je bio alfa i omega, šahovskih zbivanja u Crnoj Gori, a tako i u Nikšiću.
” Šah, očigledno ima još uvijek nedovoljno objašnjenu moć da traje paralelno sa ljudskom istorijom i magijski privlači nove generacije. Iako šah povoljno utiče na mlade, on im daje daleko više od samog vaspitnog uticaja.”

Profesor Cerović je opisao magiju šaha. Magiju koju su stvarali šampioni poput Mihaila Talja i Božidara Ivanovića. Magiju čiji su dio bili i šahisti amateri širom svijeta. Magiju koju su podsticali uspješni poslovni ljudi, poput gospodina Srđe Dragaševića bivšeg predsjednika našeg saveza. Magiju u kojoj svi uživamo i u kojoj ćemo uživati.

Svijet nikad neće zaboraviti Mihaila Talja, osmog prvaka svijeta u šahu. Mi ne smijemo zaboraviti naše šampione i prijatelje. Naš najbolji igrač Božidar i prvak svijeta Predrag Nikač su sa nama, a mi treba da budemo u njihovim borbama sa njima, u borbama za šah, van 64 polja. Ne smijemo zaboraviti prijatelje šaha i Crne Gore. Naše šampione, naše prijatelje koji su radili na ugledu šaha.

Tajne šaha nijesu silom pisani zakoni, tajne šaha su magične i nepojmljive onima koji ne znaju igrati šaha. Kako je Tartakover rekao, takve ljude treba sažaljevati.

Sudbina je htjela, da prvo veliko takmičenje u Crnoj Gori počne baš na dan rođenja Miše Talja, na isti onaj dan kada je Kasparov sjeo na svjetski tron, pobjedivši Karpova. Baš devetog novembra, dočekali smo šahovsku elitu, pa u narednim nastavcima slijede utisci sa Kupa šampiona, uz intervjue sa šahovskim legendama poput: Šahrijara Mamđarova, Pie Kremling, Petra Leka, Olge Girje, Ričarda Raporta…