ŠAHOVSKOM SAVEZU CRNE GORE

PREDJSEDNICI

 

Poštovana,

Već duže se nosim mišlju da vam se obratim jednim ovakvim pismom, ali zbog bojazni da će se ono protumačiti sa nekom lošom namjerom, koja ima svoju sasvim drugačiju pozadinu, odlagao sam tu svoju odluku. Ipak evo pisma nakon slijeda događaja, a na kraju ću vam i dati objašnjenje zašto baš sada.

Obraćam vam se isključivo kao roditelj djeteta koje se opredijelilo za bavljenje šahom, na moje iskreno zadovoljstvo da se baš odlučio za ovaj sport. Od 2012. Godine učlanio se u OŠK ’’Mladost’’ Nikšić i svoje prve šahovske poteze učio uz trenere Miodraga Prijovića i Vita Lekića. U tom klubu stekao je dosta novih drugova kao i drugara iz ostalih šahovskih klubova Crne Gore. Postigao za njegov uzrast značajne šahovske rezultate (Državni prvak u 2015. godini, sa svojim klubom okitio se zlatnom medaljom na takmičenju Pionirske lige Crne Gore).

Kao prvak na državnom takmičenju za mlade šahiste u Petrovcu, izborio je pravo da reprezentuje svoju državu na Evropskom prvenstvu za mlade koje se održalo u Poreču. Svi znamo da šah kao sport nije komercijalan, da onaj ko se bavi ovim sportom to radi isključivo iz ljubavi. Na moje opšte iznenađenje, nakon takmičenja u Petrovcu saznao sam da troškove učešća na Evropskom prvenstvu snose roditelji djece koja su izborila pravo i čast da nastupaju pod zastavom svoje Crne Gore. Tada sam  imao želju da vam se obratim i ukažam na činjenicu da je ovo vjerovatno jedini sport na našim prostorima gdje REPREZENTATIVCI plaćaju troškove nastupa za svoju državu (kotizacija!!!). U kontaktu sa predstavnicima saveza saznao sam da se tu radi o propisima, da su oni takvi i da Savez nema novca da plati te troškove (kotizacija je iznosila 165 EURa). Iako sam imao želju da vam se tada obratim povodom ove meni i danas neshvatljive situacije, ipak nijesam.

U Poreču sam bio jedan od roditelja koji je putovao sa djecom (savez obezbijedio besplatan prevoz koji smo mi roditelji ipak plaćali). Naša divna dobra dječica, vaspitana, sportski i šahovski nadarena, na pravi način predstavljali sebe i svoju Crnu Goru. Na moje iznenađenje, na tom takmičenju nije bilo predstavnika Šahovskog saveza, pa smo uz trenera Mariju Stojanović, svu brigu o djeci vodili i mi prisutni roditelji. Tu na samom takmičenju smo imali priliku da vidimo dobro organizovane reprezentacije, sa velikim brojem trenera, čitave ekipe koje su radile i pripremale djecu za takmičenja, djeca sa obilježjima svojih država, u majicama, dresovima, trenerkama, ponosito nosili grb i nastupali za svoje države. Pošto našoj djeci ništa od toga nije bilo upriličeno, mi prisutni roditelji smo se potrudili i u Poreču organizovali štampu i djeca su dobila majice sa grbom i natpisom svoje države.

Po povratku iz Poreča opet sam se kolebao da napišem pismo o svemu… i opet nijesam. Valjda pod utiskom samog ličnog prisustva istorijskom uspjehu crnogorskog šaha koji nam je upriličila Tijana Blagojević prvom medaljom za Crnu Goru.

Nijesam a imao sam želju da iz najbolje namjere ukažem na propuste koji se dešavaju, da oni koji vode Savez moraju nači načina da se ovakve stvari ne dešavaju, jer ukoliko postoji želja i namjera da se šah kao sport promoviše na pravi način, omasovi… to se ne radi na takav način. Iskreno ja kao roditelj, dobio sam utisak da je sve prepušteno individualnoj ’’snalažljivosti’’ roditelja da djeci priušte bavljenje ovim sportom.

Sada o razlozima zbog čega sam konačno ’’prelomio’’ da vam napišem ovo pismo. Pročitao sam vaše obavještenje na zvaničnom sajtu Šahovskog saveza o verbalnom napadu na vas nakon dodjele pehara i medalja pobjednicima Pionirske lige Crne Gore. I tu sam bio prisutan kao roditelj, pa sam nažalost imao priliku i da prisustvujem tim nemilim scenama. Ne mogu svjedočiti o kritici Prijović Miodraga upućenoj vama, još manje imam želju i mogućnost da komentarišem objektivnost te kritike, ali razgovor koji ste vodili trebalo je da ostane između vas dvoje. I to bi vjerovatno bilo tako jer vašu komunikaciju smo smatrali korektnom sve do trenutka dok se vi nijeste povišenim glasom obratili svima u sali da objavite nešto o Prijoviću, nakon toga prijeteći prstom izlašli iz sale, a verbalnu prepirku je bez ikakve potrebe i ničim izazvan nastavio čovjek koji se predstavio kao Drašković za kojeg sam kasnije saznao da je takođe predstavnik Šahovskog saveza. Još jednom ističem nemam namjeru da ulazim u sadržaj vašeg razgovora a posebno ne da sudim ko je a ko nije u pravu, ali kao predstavnici Šahovskog saveza nijeste smjeli zaboraviti da su tu djeca, da sve posmatraju…

Lično se ne znamo, i jedina namjera ovog pisma je da vas zamolim, da sa svoje pozicije utičete da se Savez okrene djeci koja se bave ovim sportom, omasovite ovaj sport (konačno šah u škole), pokažete više interesovanja, stvorite mogućnosti da Savez i država obezbijede novac za takmičenja gdje djeca reprezentuju svoju državu, da se organizacija priprema, odlaska i boravka djece podigne na znatno veći nivo i da sve nesuglasice koje imate sa pojedincima rešavate u Savezu mimo očiju javnosti a posebno djece.

Ukoliko želite da u narednom periodu osim Tijane, iznjedrimo još neke šahovske bisere,  morate pronaći način da tome i stvarno doprinesete, ovakvim ponašanjem saveza taj uspjeh je individualan i isključivi rezultat pojedinca i njegove porodice.

S’ poštovanjem,

 

Veselin Miletić Nikšić

Otac Vuka Miletića člana OŠK ’’Mladost’’ Nikšić

Nikšić, 26.11.2015.