Povratak šaha u škole je najbolji potez Ministarstva prosvjete, istakao je u intervjuu za Portal Analitika osvajač titule svjetskog šampiona u šahu Predrag Nikač.

Ovaj Nikšićanin, koji ima zvanje internacionalnog majstora, sredinom aprila je na Svjetskom prvenstvu za osobe sa smetnjama u vidu, održanom u italijanskom gradu Kaljariju, ostvario veliki uspjeh jer je u jakoj konkurenciji osvojio prvo mjesto. 

Nikač za naš portal govori o statusu šaha u odnose na ostale sportove u Crnoj Gori, aktivnostima nacionalnog Šahovskog saveza, planiranoj popularizaciji šaha u osnovnim školama i ističe da je ponosan što su Crnogorci talentovani za drevnu igru. 

ANALITIKA: Sredinom aprila ste u Kaljariju osvojili prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu za osobe sa smetnjama u vidu. U kakvoj konkurenciji ste ostvarili ovaj izuzetan rezultat? Šta titula znači za Vas i Paraolimpijski komitet koji vas je poslao na to takmičenje?

NIKAČ:  Učestovovao sam na 14. Svjetskom prvenstvu za osobe sa smetnjama u vidu u organizaciji IBCA, organizacije pod okriljem FIDE, Međunarodne šahovske federacije. Turnir je održan od 6. do 14. aprila u Kaljariju, na Sardiniji. Učestvovalo je 86 igrača i ja sam bio postavljen za sedmog nosioca. 

Na pres konferenciji koju je organizovao Paraolimpijski komitet Crne Gore, najavio sam dobar plasman na turniru, ali nisam znao u kakvoj sam formi i nadao sam se da bih mogao osvojiti neku od medalja, a da osvojim prvo mjesto više je bila potajna želja i, eto, uspio sam da je ostvarim. 

Turnir, prema riječima organizatora, nikad nije bio jači i u nikad jačoj konkurenciji sam došao do prvog mjesta.

U prvih nekoliko kola sam imao sreće. Na velikim takmičenjima, da bi se osvojila zlatna medalja, uvijek treba imati i malo sportske sreće. U trećem kolu protiv ruskog majstora protivnik je previdio topa u remi poziciji i od tog momenta moja igra ide uzlaznom putanjom. Iz partije u partiju sam sve bolje izgledao i igrao i, na kraju, mislim da sam zasluženo osvojio prvo mjesto. 

Prije nego što sam osvojio titulu prvaka svijeta imao sam veliki psihološki pritisak, jer se u posljednjem kolu moglo desiti da izgubim partiju i završim na diobi od drugog do četvrtog mjesta, pa da zbog nekih dodatnih kriterijuma budem četvrti. Ispostavilo se da bih bio bronzani i da sam izgubio partiju. U zadnjem kolu sam igrao sa prvim nosiocem i ubjedljivo najboljim igračem sa rejting liste na turniru, poljskim velemajstorom Marčinom Tazbirom. Imao sam crne figure i relativno brzo sam uspio da nametnem svoj stil igre i moj protivnik, da ne bi on ostao bez medalje, ponudio mi je remi. 

Mislim da je ovo moj najveći uspjeh u karijeri, mada se ponosim i titulom prvog prvaka države u nezavisnoj Crnoj Gori. Mislim da mi je ovo, ipak, najveća afirmacija i najveća pobjeda u karijeri. Prelijep je osjećaj kad se svira državna himna vama u čast, tako da sam presrećan. 

ANALITIKA:  Šta mislite o najavljenom povratku šaha u škole, nakon što je Ministarstvo prosvjete potpisalo Sporazum sa Evropskom šahovskom federacijom? Šta to konkretno znači za budući razvoj šaha u Crnoj Gori?

NIKAČ: Šah je globalna, svjetska stvar i najveće sportske, ekonomske, finansijske sile ga igraju i propagiraju. Rusija, Amerika i Indija ulažu značajna materijalna sredstva u ovaj sport, a sad je Kina preuzela primat nakon što je njihova reprezentacija prošle godine na Olimpijadi u Batumiju trijumfovala i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Preporuka Evropske unije je da se šah uvede u škole i normalno je da je Crna Gora, koja ide tim evropskim trendovima, shvatila da šah treba da vrati gdje mu je mjesto. Prije desetak godina, ako ne i više, šah u škole je bio tadašnji poduhvat Šahovskog saveza Crne Gore. Šah je tada bio najomiljenija fakultativna nastava u Crnoj Gori. 

Novo, ambiciozno šahovsko rukovodstvo na čelu sa gospodinom Jovanom Milovićem i ljudima koji žele dobro šahu napravilo je protokol sa Ministarstvom prosvjete i gospodinom Damirom Šehovićem. Potpisivanju tog protokola prisustvovao je predsjednik Evropske šahovske unije, poznati gruzijski velemajstor Zurab Azmaiparašvili.

Ja se nadam da će to da krene postepeno i ne možemo odmah očekivati previše. Povratak šaha u škole ima sve argumente, jer je šah satkan od intelektualnih, kreativnih, umjetničkih i sportskih elemenata, tako da je preporučljiv za djecu. Kako sam shvatio, isprva će ciljna grupa biti djeca od prvog do četvrtog razreda, da bi ta djeca zavoljela šah i počela da se bave šahom, a da nadogradnju stiču u klubovima kod eminentnih trenera. 

Šahovski savez je preuzeo na sebe obavezu da pomogne što stručno, što literaturom i rekvizitima. Nadam se da će država da nađe svoj interes i razumijevanje i da finansijski pomogne, jer šah nije skup sport, ali ipak iziskuje određena finansijska sredstva. 

Ja planiram da, u saradnji sa Savezom slijepih Crne Gore, uskoro otvorim školu šaha.

Na dobrobit djece i društva, šah u školama je neophodan. Šah vas uči razmišljanju, logici, strpljenju. Ono što šah kao igra može da pruži je, u neku ruku, i filozofski pravac. Velika misao starog majstora je da su se ljudi putovanjem u kosmos primakli bogovima, a da su igrajući šah odavno sa njima. 

ANALITIKA: Da li su SAD, Rusija i bivše zemlje SSSR-a, Indija i Kina ispred ostatka svijeta zato što više ulažu u šah, ili su talentovaniji i imaju određene predispozicije?

NIKAČ:  Mislim da je to u principu sistematičnost. Sovjetski savez je, svojevremeno, pokušavao da pokaže da je najjači i najpametniji, pa su njihovi borci dominirali u borilačkim sportovima ali i u šahu, koji je intelektualna disciplina. To sad rade i druge velike sile. Amerika sad ima izuzetnu reprezentaciju koja je skupljena sa svih strana. U Indiji i Kini se izuzetno sistematično radi, velika je baza i šah igra veliki broj ljudi. Dovode najbolje svjetske trenere. 

Sad, što je nekad bilo nepojmljivo jer je u Iranu šah bio zabranjen, ta država ima fenomenalnu generaciju šahista i to je nova šahovska velesila. Da ne govorim o Rusiji i bivšim sovjetskim republikama, Engleskoj, Njemačkoj, Poljskoj, koje imaju veliku šahovsku tradiciju. 

Šah je dostupan svima. Milioni partija se igraju svakog dana. Kad se igra Šahovska olimpijada, na zvaničnoj stranici tog takmičenja bude i 400 miliona ulazaka dnevno. 

ANALITIKA: Gdje se mi tu možemo pozicionirati?

NIKAČ: Teško možemo da imamo velike ekipne rezultate, ali npr. jedna Jermenija, koja ima oko četiri miliona stanovnika, je višestruki olimpijski pobjednik. Znači da je moguće.

Mislim, i na to sam ponosan, da su Crnogorci izuzetno talentovana nacija za šah.

ANALITIKA: Kakav je status šaha u odnose na druge sportove u Crnoj Gori?

NIKAČ: Ove godine Šahovski savez Crne Gore slavi 70 godina postojanja. Ove godine se najveći međunarodni događaj u Crnoj Gori, Kup evropskih šampiona za muške i ženske klubove, održava upravo u šahu. Na to takmičenje će doći pedesetak najboljih svjetskih igrača, a lako se može desiti da dođe i ikona svjetskog šaha, aktuelni prvak svijeta Norvežanin Magnus Karlsen. 

Zahvalio bih gospodinu Dušku Markoviću i Vladi Crne Gore koji su našli razumijevanje i značajno pomogli Šahovski savez i samu organizaciju turnira. Premijer Marković je čak rekao da Šahovski savez može sam organizovati takvo takmičenje i da je obaveza države da pomogne. 

Međutim, šah kao sport u Crnoj Gori mislim da zavređuje bolji status u Ministarstvu sporta. Ja, kao svjetski prvak i nosilac zlatne olimpijske medalje, ne mogu da steknem status vrhunskog sportiste i dobijem neku nadoknadu, da imam neku sigurnost… Da bih mogao da svoje bogato šahovsko iskustvo usredsredim na rad sa mlađima i na buduće turnire. 

Legendi crnogorskog šaha Božidaru Bonji Ivanoviću se ukidaju ili drastično smanjuju određene prinadležnosti, čovjeku koji je triput bio najbolji sportista Crne Gore i koji je proslavio Crnu Goru na svim meridijanima. Ja to ne razumijem i mislim da to nije dobra odluka i praksa. 

ANALITIKA: Koliko je za popularizaciju šaha bitna uloga šahovskog učitelja? U neformalnom razgovoru smo pomenuli profesora Vitomira Vita Lekića…

NIKAČ: Uvaženi profesor Lekić je čovjek koji je utkao ljubav prema šahu mnogim generacijama nikšićkih dječaka i djevojčica. Šahovski učitelj prvo treba da donese to – da zavolite šah, da počnete da ga igrate i da vas nauči osnovama. Kasnije, kako napredujete, normalno je da neki drugi ljudi počnu da vas obučavaju. 

Sad, u vrijeme tehnologije, interneta i kompjutera, najbolje pamte i najviše napreduju djeca. Nekad je, recimo, bilo pravilo da su četrdesete godine najbolje za šah, u vrijeme Karpova i Fišera, da su to šahovski najzrelije godine. Međutim, sad su svjetski prvaci i velemajstori od petnaeste do dvadeset pete godine. 

Vladimir Kramnik, svjetski prvak i jedno od najvećih imena svjetskog šaha, se u 45. godini penzionisao i namjerava da svoje bogato iskustvo prenese mlađim generacijama. U velikim zemljama, koje imaju široku bazu igrača, ljudi koji ne naprave određene rezultate do 25. ili 30. godine idu u trenere i imaju regulisanu egzistenciju.

ANALITIKA: Kako ste počeli da igrate šah i da li ste imali nekog uzora?

NIKAČ: Tih sedamdesetih godina je Bobi Fišer bio prvak svijeta, ja sam bio dijete. Taj Bobi Fišer se nikad više nije vratio šahu. Gledao sam njegove partije, čovjek koji je pobijedio neprikosnovenu sovjetsku školu. Mislim da je za najmanje 90 odsto šahista tih generacija uzor bio Bobi Fišer.

On je uspio sam protiv svih i, drugo, da šah podigne na pijedestal, u smislu da postane isplativa profesija u tom vremenu.

Nakon toga, normalno, svi mi koji smo rasli u Crnoj Gori igrajući šah imali smo kao uzora Božidara Ivanovića. On je šahovski bard, koji je imao dobre trenere i družio se sa najvećim šahovskim imenima, među kojima su svjetski prvak Mihail Talj i Svetozar Gligorić.

Tu je i jedan Dragoljub Bato Minić, koji je svojevremeno dobio čuvenog ruskog velemajstora Viktora Korčnoja i svjetskog prvaka Borisa Spaskog.

Što se tiče mojih početaka, prije sam počeo da igram šah nego što sam naučio da pišem i računam, gledajući oca, strica i stariju braću kako igraju. 

Imao sam sreću što su se u kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim u Nikšiću održavali jaki međunarodni turniri i Nikšić ima šahovsku tradiciju. Prve turnire sam igrao 1979/80 na takmičenjima koje je organizovao pokojni profesor Jakša Čanović. Već 1980. sam bio pionirski prvak Nikšića. Tada je rasla jedna nova generacija nikšićkih šahista, predvođena Borom Miljanićemkoji je te 1980. bio pionirski, a 1983. godine omladinski prvak Jugoslavije.

Potom se pojavila plejada mladih šahista iz Nikšića, na čelu sa braćom Kontić. Pogotovo Vladimir Kontić, koji je tragično izgubio život 1990. godine. On je bio pionirski i omladinski prvak Jugoslavije, četvrti na Svjetskom omladinskom kupu u Portoriku, prvak Evrope u brzopoteznom šahu- u finalu je dobio Engleza Adamsa, danas svjetski priznatog velemajstora. 

Tu su i Nenad Aleksić, Zoran Cerović, Nikola Šćepanović, Mladen Radović, Dejan Čanović, Nikola Bajović… Imali smo igrače iz ovog grada koji su mogli da se nose sa omladinskom reprezentacijom Jugoslavije. 

Zato apelujem na mlađu generaciju – meni je dan kad nisam pošao u šahovski klub bio izgubljen dan. Druženje uz igru i putovanja su neprocjenjivo iskustvo i nešto što ostaje cijeli život. Tužno je što u predivne prostorije ŠK Nikšić na autobuskoj stanici dolaze samo taksisti i penzioneri.

ANALITIKA: Za koji klub nastupate? Kakva je generalno situacija u šahovskim klubovima?

NIKAČ: Igram za Budućnost, aktuelni smo osvajači nacionalnog prvenstva i kupa. Vjerovatno smo najuspješniji klub u šahovskoj istoriji Crne Gore. Šahovski klub Budućnost, kao i Šahovski savez, ove godine slavi 70 godina postojanja. 

Što se tiče crnogorskih šahovskih klubova, izuzetno je teška situacija, kubure sa finansijama i jedva sastavljaju kraj sa krajem.  

Evo da ne navodim sebe kao primjer, ali žalosno je što bi naš najbolji šahista, velemajstor Nikola Đukić, koji je u zadnjih osam godina sedam puta osvojio titulu prvaka Crne Gore i koji je respektabilan igrač na međunarodnoj sceni, bio socijalni slučaj da u ovom momentu batali igru. Sve je podredio šahu i čak ne radi u struci – intelektualac koji se u potpunosti posvetio drevnoj igri. 

ANALITIKA: Očekujete li da će se stanje popraviti, imajući u vidu da šef diplomatije Srđan Darmanović ima šahovsko zvanje, da je ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić najbolji igrač šaha u Plavu i da premijer Duško Marković pomalo igra šah?   

NIKAČ: Mislim da atmosfera koja se u posljednjih nekoliko mjeseci stvorila oko šaha uliva optimizam i nadu u bolje. Postoje indicije da će šah dobiti mjesto koje zaslužuje. Vjerujem da će biti bolje i očekujem da će situacija popraviti, naročito poslije održavanja Kupa evropskih šampiona koje će poslužiti za dodatnu promociju šahovske igre. 

Sama akcija “Šah u škole” će pokazati koliko je djece zainteresovano za šah. To je najbolji potez koji je Ministarstvo prosvjete moglo da povuče. 

Nedavno je na obilježavanju Dana Evrope u Podgorici šah bio izuzetno zastupljen, djeca dolaze, igraju šah… Težimo Evropskoj uniji, evropskim integracijama i evropskom kvalitetu života i mislim da i šah ima tu svoje mjesto, na dobrobit svih nas.

Preuzeto sa: https://portalanalitika.me/clanak/334222/povratak-saha-u-skole-je-najbolji-potez-ministarstva-prosvjete