Šahovska porodica je u nedjelju ostala bez još jednog svog člana. Napustio nas je Rade Perović iz Nikšića.

Smrt nije najtužnija zato što se sa njom nešto završava, već zato što sa njom ništa ne počinje. Ostaju samo lijepa sjećanja, jer ako je čovjek živio život kao što je to činio Rade, ružna sjećanja nijesu ništa drugo do nepostojeća riječ.

Uvijek prijatni Rade, koga su prijatelji od milošte zvali Paco, bio je jedan od onih istinskih šahovskih zaljubljenika, koji nije zaboravljao drevnu igru u svim usponima i padovima koji se zovu život.

Svoje prijatelje je dočekivao osmjehom i šalom, a iako nenametljivo tih, uvijek je bio tu, da pomogne svojim prijateljima, da sa njima dijeli radosti i tuge.

Bio je redovan učesnik svih šahovskih dešavanja u gradu pod Trebjesom, bilježio je dobre rezultate na prvenstvima grada, a branio je boje Šahovskog kluba Nikšić. Znao je da savlada i renomirane igrače, a za tablom je bio onakav kakav je bio i u životu: miran, staložen i tih.

I kada nije nastupao na turnirima, Rade je sa velikom ljubavlju i pažnjom pratio nastupe nikšićkih igrača, dijeleći radost zbog njihovih pobjeda.

Tog jutra kada nas je napustio, Rade je dogovarao druženje sa šahovskim prijateljima koji su nastupali na ligi, čekajući njihov povratak, a umjesto druženja, šahovskim prijateljima, danas ostaje samo sjećanje na skromnost i dobrotu, istinskog šahovskog zaljubljenika, velikog prijatelja i dobrog čovjeka. Rada Paca Perovića.