Ovih septembarskih dana, napustio nas je, dobri i plemeniti čovjek i prijatelj – Dražen Grujov Vujačić. Knjiga njegovog čestitog života, zauvijek se zatvori na 55-oj stranici. Prerano, dragi prijatelju, mjesto u dalekoj završnici! Crnogorska prosvjeta je izgubila vrsnog profesora i omiljenog pedagoga- kao i šahovska porodica- koju je zadužio i dobrim dijelom svog bića joj pripadao. U mladim godinama – strast prema drevnoj igri bila je veoma snažna-kad Dražen izrasta u nadarenog i pouzdanog klupskog igraća- nastupajući za dva ponajbolja kluba tih ranih 80-ih god.prošlog vijeka -ŠK “Titograd” i ŠK ” Nikšić”.

Strast za naukom i analizom – Dražen će potvrditi kao odličan student biologije i hemije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, gdje ce drugovati sa mladim i talentovanim nikšićkim šahistima; B.Miljanićem, A.Peroševićem, Z.Cerovićem, N. Aleksićem i braćom Kontić .Tih dana će se nostalgično sjećati u trenucima životne osamljenosti i s rijetkim prijateljima ih, s puno emocija – evocirati.

Bilo je lako voljeti Dražena! Meleman, skroman, jednostavan, iskren, prirodan, a pritom mudar i staložen, uživao je povjerenje ljudi i činio ih je boljim. Posvećen profesuri i porodici, rano je napustio takmičarski šah ali ljubav prema igri nad igrama i golemo teorijsko znanje-prenosio je u okviru šahovske sekcije OŠ,,Pavle Rovinski” na svoje talentovane učenike i sa njima postizao zavidne rezultate. Šahovska igra za njega je bila metafora života – preko koje će na šarmantan i ležeran način otkrivati tajne prirode, biljaka, elemenata od kojih je život sazdan, a sa autoritetom iskusnog pedagoga prenositi na mlade naraštaje.

Nama, njegovim prijateljima i generaciji kojoj je pripadao Dražena ne treba posebno portretisati a mlađim šahistima i ljudima koji ga nisu uspjeli upoznati-jedna lirska sugestija; tog dobrog i duševnog čovjeka naći ćete u Lesovoj pjesmi ,,Ljudi sjenke”.

,,Ima na svijetu mirnih, dobrih ljudi
što kroz život nećujno i tiho gaze
kao da nogom stupaju po pamuku, a naše oči nikad ne opaze
ni njih ni njinu tihu radost ili muku”…

Ako se i rajskim stazama gazi tiho i nečujno-onda je i on na njima.
Čovjeku kakav je bio nas Dražen ne treba bolji posmrtni spomenik od takvog pamćenja.
Zbogom, dragi prijatelju.

Prof.Dragan Cadjenovic