Tužna vijest stigla je iz Herceg Novog, umro je Branko Pejović, šahovski FIDE majstor i dugogodišnji igrač i kapiten ŠK “Herceg Novi“.

Bio je veoma originalan šahista, izuzetno dobar cugeraš, sklon taktičkim zapletima u kojima se snalazio kao riba u vodi. Sjećam se kad je Herceg Novi igrao Drugu ligu u Igalu prije trideset godina, došao je u Tivat da moli rukovodstvo tivatskog kluba da me puste na pozajmicu, da pomognem Novljanima da obezbijede drugoligaški status. Naravno, da su mu izašli u susret a mi smo i uspjeli da ostvarimo cilj i ne ispadnemo iz Lige. Ponajviše zahvaljujući sjajnim Brankovim igrama koji je bio najuspješniji igrač ekipe. Pobjednik je brojnih brzopoteznih turnira u Boki. To je sada samo statistika koja ništa ne govori o njegovom čudesnom crnom lovcu sa polja g7. Znalo se, ako mu uđete u „Zmajevku“ gotovi ste. Žrtva topa za konja na c3, otvaranje dijagonale i uspavani lovac počinje da bljuje vatru. Igrao je na „suvi talenat“ pa sam se pitao koje bi šahovske visine dosegao da je marljivo radio na teoriji. Branko je bio sudija na čuvenom brzopoteznom turniru u Herceg Novom 1983.godine. Imao je čast da sudi duel Kasparov- Korčnoj o čemu mi je pričao u intervjuu za Radio Tivat.

U posljednje vrijeme imao je problema sa zdravljem, ali je redovno pratio šahovska zbivanja, o čemu je telefonom najviše razgovarao sa Mašanom Bubanjom, drugarom iz kluba, a ponekad i sa mnom.
Kakve se sad samo šahovske bitke na nebu vode između njega i Đoka Konjevića. Đoko igra „Semiša“ i gricka brkove, a Branko napada njegovu tvrđavu. Opet sa onim njegovim čudesnim lovcem na g7. Meč sudi Obrad Manojlović, još jedna hercegnovska šahovska legenda. Jer nemoguće je da je smrt kraj. Mora biti nešto iza te obale sa koje se niko vratio nije. Lakše će nam biti ako znamo da je tako. Dok i mi ne doplivamo do tamo i priključimo se tim cug partijama.

Napisao: Dragan Popadić FIDE majstor