IN MEMORIAM

GORAN VUKADINOVIĆ

(1964-2022)

Sa tugom sam primio vijest da nas je zauvijek napustio Goran Miškov Vukadinović, moj drugar  iz omladinskih dana i međunarodni šahovski sudija. Iznenada, bez najave otišao

je još jedan veliki zaljubljenik u našu igru. Sahranjen je u krugu najbližih.

Goran potiče iz šahovske porodice. Kada sam bojažljivim dječačkim korakom ulazio u crnogorski šahovski svijet, njegov otac Miško bio je naš najbolji šahovski sudija i jedan od rukovodilaca Šahovskog kluba Titograd. Miško je za mena bio ogroman autoritet, čovjek kome sam vjerovao. Najviše zahvaljujući njemu odigrao sam pet sezona za naš najbolji klub. Uvijek je najveću pažnju poklanjao mladima pa sam i ja osjećao njegovu podršku Nažalost, otišao je prerano, daleke 1992. godine u svojoj pedesetoj prvoj godini.   

Gorana sam upoznao davne 1981. godine na omladinskom prvenstvu Crne Gore u Kolašinu. U našoj jedinoj turnirskoj partiji igrao je „rauzera“ po ugledu na svog šahovskog uzora i velikog kućnog prijatelja Božidara Ivanovića. Nekako smo se zbližili i to ljeto intezivno družili. Obzirom da je on živio u Podgorici a ja u Nikšiću, to druženje je vremenom bilo sve ređe. Goran je rano napustio takmičarski šao i kao njegov otac završio ekonomski fakultet, posvetio šahovskom suđenju. Brzo se oženio i formirao porodicu, dobio tri sina, pokrenuo porodični biznis. Ipak, nije mogao bez šahovskog svijeta kojem je od malena pripadao pogotovo što je njegova supruga Tina  poznata  šahistkinja.  

Međunarodni sudija postao je 1994. godine a sudio je brojne državne šampionate, razne lige, međunarodne turnire, svjetska prvenstva, olimpijade…

Kada mi je poslao fotografije koje su izašle na sajtu svjetskog prvenstva za mlade 2015. godine gdje je on  sudio najmlađu grupu shvatio sam da je on toj djeci prvo prijatelj pa tek onda šahovski sudija. Uvijek je u prvi plan stavljao ljudske odnose a tek onda, ponekad kruta, šahovska pravila Tako sam ja doživaljavo i njegovog oca Miška.  

Dragi Goga, hvala na svemu. Žao mi je što više vremena nijesmo proveli zajedno.

Pozdravi Mikelija i do novog turnira na nekom drugom mjestu.

Boro Miljanić