Sa tugom sam primio vijest da nas je zauvijek napustio „vječiti dječak“ pljevaljskog i crnogorskog šaha Vlastimir Vlasto Bujišić, moj drugar i kolega još od omladinskih dana Vlasto je bio osobena, snažna figura crnogorskog šaha. Mi koji smo ga dobro pozanavali, znali smo da se iza velike fizičke snage i energije i stalnog nemira i pokreta, krije duša i dobrota djeteta, djeteta koje se raduje tuđem uspjehu i koje nema ni mrvicu ljubomore, zlobe ili nečeg sličnog u sebi.
Vlasto je bio jak, talentovan igrač, koji kao brojni crnogorski šahisti, nije uspio da postigne svoj takmičarski maksimum. Ali uvijek je tamo gdje je on bio, bilo živo, veselo, sa puno priče o šahu a posebno o brojnim „dobijenim“ a nedobijenim pozicijama.
Svoj talenat pokazao je još kao omladinac a naše šahovsko i životno druženje počinje od omladinskog prvenstva Crne Gore u Kolašinu 1981. godine. Majstorski kandidat je postao sredinom osamdesetih a fide majstor daleke 1992. godine. Bio je višestruki prvak Pljevalja, radnički prvak Crne Gore 1988, pobjednik brojnih vikend i brzopoteznih turnira. Višestruki je učesnik seniorskih prvenstva Crne Gore a učestvovao je i na prvenstvima Jugoslavije.
Vlasto je neizmjerno volio šah, ponekad se činilo i više od života Na jednom prvenstvu Jugoslavije, na koje se plasirao kao drugoplasirani na prvenstvu Srbije, pukao mu je čir pa je morao napustiti prvenstvo nakon drugog kola. Trpio je bolove do zadnjeg trenutka, ne želeći da napusti turnir sve do momenta kada mu je život postao ugrožen.
Vlasto je igrao za mnoge klubove u Crnoj Gori i Srbiji ali je Rudar bio njegova prva i najveća ljubav. Bio je duša ovog kluba i svi su se okupljali oko njega. Vječita priča o šahu, dobijenim i izgubljenim partijama, originalni komentari, milioni odigranih „cugera“. Bio sam dio tog pljevaljskog šahovskog života i znam koliko je značio za ovaj šahovski centar.
Iskreno se radovao odličnim igrama i rezultatima Rudra u prošloj godini. Ovim uspjesima on je dao neprocjenjiv doprinost. Odlično je odigrao i na Ekipnom kupu i Premijer ligi. Posebno mi se hvalio da daje primjer omladincima jer protiv njih ima posebnu inspiraciju i da ima odličan rezultat protiv njih.
Kada sam čuo da je ozbiljno bolestan i da mu je majka preminula od corona virusa pokušao sam da ga okuražim i dam podršku. Razmjenjivali smo poruke, iz bolesničke postelje žalio se da nije dobro. Nadao sam se i vjerovao da ćemo se još družiti, zajedno igrati. No stamena odbrana našeg drugara i prijatelja ovaj put nije izdržala. Vječiti kapiten ŠK Rudar Vuko Aničić, dobio je još jednog igrača za svoje nebeske partije.

Dragi druže, hvala na svemu. Ostavio si upečatljiv trag u našim životima i našem vremenu.

Boro Miljanić