Obilne kiše nijesu mogle pokvariti ogroman trud domaćina i omesti borbe najboljih svjetskih matadora. U svom blogu, koji je dostupan na sajtu ruske šahovske federacije, Krjakvin Dmitri (Kryakvin Dmitry), ruski velemajstor koji je nastupio za Molodezku, ulcinjske kiše uporedio je sa kišama kada je Noje odlučio da otplovi sa svojom barkom. Inače u zanimljivom tekstu, možete vidjeti njegove utiske sa turnira, sa analizama nekih najzanimljivijih pozicija. Siguran sam da će riječi renomiranog ruskog velemajstora, biti dragocjeni savjeti, prilikom novog susreta Crne Gore i svjetske šahovske elite. Nadam se I da taj susret nećemo čekati dugo.

Kako je turnir odmicao, rivalstva nad šahovskim pločama, prerastala su u prijateljstva u opuštenim druženjima. Pa se borba preselila i na fudbalski teren. Ekipa Crne Gore nastupila je u sastavu: Roganović, Drašković, Alivodić, Vučković, D. Šuković i Đukanović. Slaviša Roganović, koji nam je pomagao u organizaciji i moja malenkost, morali smo pomoći našim mladim šahovskim nadama da se dostojno suprostavimo ruskoj ekipi. Ruska ekipa, da je u pitanju bio šah, imala bi prosječan rejting od čak 2620 poena. Aleksenko, Jufa, Čigaev, Paravjan, Esipenko uz Bjelorusa Kovaljeva i Izraelca Gorodeckog. Fudbalu su se priključile i naše drugarice, šahistkinje srbijanske Jelice: Injac, Velikić i Blagojević, Sandra Đukić koja je nastupila za skopski Gambit i već pomenuta sudinica Lena. Ipak, šahovski rejting nije bio mjerilo na fudbalskom terenu, pa smo slavili sa jednim golom razlike. To je ipak u drugom planu, jer je u prvom planu bilo sjajno druženje, lijepi potezi i golovi, pa zajednička slika krasi profile svih učesnika ove zaista zanimljive utakmice.

Mladi Cetinjani su se te večeri odlučili za brzopotezni turnir. Popularni cugeri su se održavali svake noći, uz korektan nagradni fond, a njihov organizator je bio agilni sekretar našeg šahovskog saveza Boro Miljanić. Nekadašnji omladinski prvak Jugoslavije, je čak i stigao da sudi nekolika kola na ovom šampionatu.

Braća Milo i Danilo Pobor, Peko Đurović i Savo Vujović, sjajnom igrom su zavrijedili simpatije šahovske javnosti i još jednom potvrdili da je projekat ŠK Crnogorac sa Cetinja podstakao razvoj našeg šaha.

Kapiten ekipe, Jovo Batrićević, sjajno je predvodio mlade Cetinjane, za koje su na prve dvije table nastupili Luka Drašković i Aleksandar Tomić. Luka i Aleksandar, jednoglasni su u ocjeni da je ovo bilo veliko takmičenje za Crnu Goru i veliki motiv za rad i napradovanje u budućnosti. Pomenuti momci, uz mladiće koji su nastupali za Budućnost, braću Andreja i Darka Šukovića, Daria Alivodića i Marka Vučkovića, kao i Miroljuba Ćirovića koji je nastupio na prvoj ploči Rudara, zavrijedili su, kako kaže Miladin Šobić, desetku iz drugarstva, pritom prikazavši sjajnu igru i ogroman potencijal.

Profesionalnost Kalezića, Đukića, Nikača, ministra Darmanovića i pljevaljskih majstora, od kojih ističem Vlasta Bujišića, koji je prijatno iznenadio sjajnom igrom na ovom šampionatu, bila je i ostala neupitna. O njihovoj igri više u narednom nastavku.

Karaoke su okupile veliki broj učesnika turnira, pa smo se uvjerili u vokalne sposobnosti: predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore, Jovana Milovića koji je izvao antologijsku pjesmu Tota Kutunja, L’Italiano. Valentina Gunina i ukrajinski arbiter Aleksandr Prohorov su podigli atmosferu izvedbama ruskih pjesama, dok moja malenkost nije mogla odoljeti, a da ne ‘’pomogne’’ sjajne vokalne sposobnosti Elizabet Pec, tokov izvođenja ruskih pjesama. Ivan Sokolov, čuveni velemajstor i komentator ovog šampionata, pokazao je da nije zaboravio da je rođen u Bosni, odličnim interpretacijama pjesama Harisa Džinovića.

Atmosferu do tačke usijanja, doveo je Šahrijar Mameđarov prva zvijezda turnira. Uz sjajne interpretacije, prisutni su uživali u partijama šaha sa proslavljenim Azerbejdžancem.

Protivnici su se smjenjivali, Šahrijar je igrao nevjerovatno, često ustajući i igrajući u ritmu dobrih nota. Ovacije, aplauzi, pjesma, stvorili su atmosferu, za koju bi mnogi mislili da uopšte nije moguća. Šahrijar je stigao i da zaigra kolo, a tokom mog razgovora sa njim, naš mladi Savo Vujović me je zamolio da upitam Šahrijara da napravi jednu sliku. Kakos u u Savovom društvu bili Dario Alivodić i Danilo Pobor, upitao sam Mameđarova:

– Šahrijare, ovu su naši mladi šampioni. Da li bi se slikao sa njima?
– Crnogorski?

Odgovorio sam potvrdno, a Šahrijar je nevjerovatnom energijom odskočio sa bine, zagrlio neše mlade šahiste i prošetao sa njima do jednog slobodnog stola, zagrlio ih i slikao se sa njima. Uzgred im je dao par savjeta za uspjeh u šahu. Sreća u očima naših mladića, Šahrijarov osmijeh, I uspomena za čitav život.

Naš najbolji sudija, Igor Vujačić, koji je odradio ogroman posao na šampionatu, pokazao je i šahovsko umijeći remizirajući sa Mameđarovim. Isto je pošlo za rukom i predsjeniku saveza, u partiji u kojoj protivnici nijesu željeli da se upuštaju u rizik, pa su se u oštroj poziciji saglasili na ‘’ničju’’.

Ipak najviše interesovanja te večeri izazvala je partija našeg mladića Sava Vujovića. Navijanje kao na fudbalskoj utakmici, omelo je Sava u značajno boljoj poziciji pa je od gotovog napravio veresiju i morao je pružiti ruku čuvenom Mameđarovu.
Nadam se da će čuveni velemajstor ispuniti obećanje, dato Luki Draškoviću i meni, odnosno da će biti gost Crne Gore. Njegovo gostovanje bi značajno podstaklo promociju Crne Gore kao šahovske zemlje.

Za kraj ovog teksta, posvećenog našim mladićima i nevjerovatnom Mameđarovu (o druženju nakon karaoka, gdje sam bio u društvu sa njim i perjanicama ruskog šaha, nekom drugom prilikom) jedan kuriozitet i zanimljiv štos.

Na takmičenju su nastupili i Karlsen i prvak svijeta, a van te price je Ruslan Ponomarjev, prvak svijeta iz 2002. godine. Ne, nijesu Magnus i Anand igrali neki meč u Ulcinju za vrijeme šampionata, ako ste to pomislili, mada bi ih rado ugostili. Odgovor je zanimljiv. Na šampionatu su nastupili Magnusov otac, Henrik i aktuelni prvak svijeta za slijepe i slabovide igrače, naš, Predrag Nikač.