10.09.2017.
Ekskluzivno crnomorsko ljetovalište Mamaia (Rumunija) pozornica je na kojoj se smjenjuju smijeh i suze mladih šahista (1142 učesnika) iz 49 zemalja. Uvijek me rastuži gorki plač nepoznatih djevojčica i dječaka, čini se, da su njihovi snovi zauvijek ugašeni. Put do šahovskih visina, sada je i njima jasno, nije posut ružama, ali je izazov tako zanosan da će ista djeca i iste slike obilježiti i naredne šampionate. Samo jedna pobjeda čudesno vraća optimizam. Odigrano je pet kola i vrijeme je za predah. Neko će krenuti na kupanje, uprkos meduzama, Ilija, Peko, Petar, Milo i Marko trenutno igraju fudbal na pijesku uz more Drugi će se provozati žičarom, obuhvatajući pogledom more i jezero uokvireno raskošnim vrbama, pored sale za igru. Blizu našeg hotela je lijep most koji ulazi stotinjak metara u more. Stalna postava su galebovi na bijeloj ogradi, turisti koji odmaraju na smeđim klupama i pecaroši naoružani strpljenjem. Većina će danas posjetiti luna i akva park, neki i delfinarijum u blizini. U velikom holu “Perle” neprestana vika i borba za jedini kompjuter koji ima odličnu internet vezu. Hol je tako prostran da svakodnevno prisustvujemo fudbalskim egzibicijama, koje recepcioneri, začudo, tolerišu.

Sobe su iznenađujuće male, hrana solidna. Igra se u velikom izložbenom prostoru, na dva sprata. Učesnici do 16 i 18 godina zaposjeli su sprat i žale se na sparinu. Prvi dan je velika grupa trenera i pratioca strpljivo čekala ispred sale za igru, jer je ulaz bio zabranjen. Nekada četvrti igrač svijeta Artur Jusupov bio je jedan od najmanje dvije stotine onih koji su izgnani iz raja. Naravno, to je stvorilo realan bezbjedonosni problem zbog velikog broja izrazito mladih učesnika. Valjda su organizatori shvatili besmislenost takvog rješenja, pa nam je od drugog kola dozvoljeno da uđemo u salu i koristimo prostor dug desetak metara i širok dva metra, pod uslovom da ne gledamo pozicije duže od par sekundi! O igri naših djevojčica i dječaka biće riječi nakon završetka Šampionata. Važno je imati pravilan pristup, dati sve od sebe, a rezultat je često posljedica mnogo faktora, naravno i sportske sreće. Radimo, razgovaramo, družimo se. Mladost lako pronađe puteve prijateljstva, nema sumnje dav će ovi dani, ovi trenuci jednom biti draga uspomena. Još kad bi dobro zaigrali u finišu, sve bi izgledalo ljepše!